Rezime predavanja “Neka naše riječi prate naša djela” (16.09.2014.)

16. septembra 2014. godine, u organizaciji članova našeg udruženja “SEEF” u Sarajevu, održano je predavanje pod nazivom: “Neka naše riječi prate naša djela”. Gost predavač bila je profesorica islamske vjeronauke  Enisa Hodžić – Salamović. Predavanje je počelo pitanjem za prisutne o njihovom životnom stavu ili vodilji i motivu kojeg se pridržavaju u životu. Razlog ovog pitanja bio je da se ukaže na važnost ispravnih i potpunih životnih ciljeva, te naše spremnosti da se trudimo u praksi ostvariti riječima formulisane ciljeve.

Vrlo važno je imati ispravan primjer ili uzor u životu, a najbolji primjer za sve nas je Muhammed s.a.w.s., što vidimo iz 21. ajeta sure El-Ahzab (u prijevodu):

”Vi u Allahovom Poslaniku imate divan uzor za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na onom svijetu, i koji često Allaha spominje.”

Islam je vjera djela, pa se trebamo truditi i raditi na tome da naše riječi slijede naša djela. Posebno se treba kloniti licemjerstva i neiskrenosti, te imati ispravan nijjet za svako djelo – poznato nam je da nijedno djelo nije malo ako ga Allah dž.š. primi, te da nijedno djelo nije veliko ako ga On odbije. Također, važno je izbjegavati ružan govor i pozivanje u grijeh, jer osoba koja povede ljude u zabludu, imaće dio grijeha svakog od sljedbenika, dok će osoba koja pozove druge u hairli i ispravna djela imati  nagradu za svakog od sljedbenika, bez da se njihova nagrada umanjuje. Kao neka od Allahu najdražih djela spominju se vjerovanje bez sumnje (bez kufra i širka), te džihad protiv griješnika. Osim djela, važno je i ono što govorimo. Prema tome, potrebno je znati da je zabranjeno bilo koju osobu okarakterisati kao nevjernika dok on/ona ne učini širk.

Što se tiče osobe čije riječi ne prate njegova djela, možemo reći da podsjeća na svjetiljku koja drugima osvjetljava put, a on je u mraku. Stoga, vrlo je važno uskladiti ono što govorimo sa onim što radimo. Također, potrebno je navesti da je namaz uslov za ispravnost ostalih djela, jer je namaz prvo za što će čovjek biti pitan na Sudnjem Danu. Ukoliko imamo nedoumica u vezi sa određenim djelima, trebamo pitati učene o tome, bez stida prilikom traženja znanja, jer nam je poznato da su i žene za vrijeme Poslanikovog s.a.w.s. života pitale i tražile ispravno mišljenje čak i u intimnim pitanjima.

Na kraju, napomenimo da je prije formiranja mišljenja, potrebno znati, a tek onda dolazi djelo. Dakle, da bismo formirali ispravno mišljenje i stav, te govorili na osnovu toga, potrebno je tražiti znanje sa iskrenim nijjetom. Nakon toga dolazi razumijevanje i primjena naučenog, a tek onda govor i pozivanje drugih onome što i sami praktikujemo – naše riječi moraju imati podlogu u našim djelima. Čovjek zaboravlja i griješi, pa je potrebno da se često kaje i moli za oprost, jer Allah dž.š. je neizmjerno milostiv, ali i strogo kažnjava, pa bi stoga trebali izbjegavati loša djela. Trudimo se da imamo čist nijjet – radimo djela u ime Allaha dž.š.