Određivanje prioriteta u životu mlade osobe na osnovu Poslanikovog s.a.w.s. i života ashaba – rezime predavanja 25.02.2014.

25. februara 2014. godine, u Morića Hanu, održano je predavanje na temu “Određivanje prioriteta u životu mlade osobe na osnovu Poslanikovog s.a.w.s. i života ashaba”. Gost predavač bio je Admir Blitović, profesor vjeronauke, svršenik medrese i FIN-a u Sarajevu. Predavanje je ovog puta bilo izuzetno posjećeno, te se ovim putem zahvaljujemo svima koji su se odazvali našem pozivu.
U uvodnom dijelu predavanja, predavač je govorio o značaju omladine u svakom društvu i vremenu. U skladu s tim, naveo je da je omladina prva podržala Poslanika a.s., na samom početku objave Kur’ana, te da je upravo omladina dala značajan doprinos pri pozivanju u vjeru. Prvo što je Poslanik s.a.w.s. pružio toj omladini, kao i svim ashabima, bio je odgoj. Kao što znamo, Kur’an je objavljivan u Mekki (13 godina) i u Medini (10 godina). Prvih 13 godina, odnosno tokom cijelog mekkanskog perioda objave, voljom i objavom Allaha dž.š., Poslanik s.a.w.s je odgajao ljude, odnosno učio ih pravim vrijednostima, “usađivao” im iman (vjeru) i najljepši moral. Kao što vidimo, bio je to svojevrstan proces, koji je trajao punih 13 godina. Iz ovoga možemo zaključiti da se ništa ne može promijeniti preko noći, te da ukoliko želimo promjene u društvu ili sistemu, trebamo krenuti od sebe – odgajati i mijenjati sebe, izvršavati Allahove dž.š. propise, a pridržavati se, čuvati i kloniti zabrana. Važnije je i značajnije malo djelo, koje je konstantno i u kojem smo ustrajni, od velikog, krupnog djela koje se učini samo jednom ili vrlo rijetko. Svemu tome nas uči Allah dž.š. i Poslanik s.a.w.s.

Nakon odgoja, Poslanik Muhammed s.a.w.s ukazao je na važnost znanja. Pojam znanja obuhvata vjersko i svjetovno (naučno) znanje, a jedno bez drugog ne može, baš kao što su pticama potrebna oba krila da bi mogle letjeti. Znanje je zaista neophodno svakom insanu, čovjeku, i nisu slučajno prve riječi Objave bile: “Uči, čitaj u ime Gospodara koji stvara …”. Svaki čovjek se konstantno treba preispitivati i analizirati, kako bi ispravio svoje greške i bio bolji u svakom pogledu. Svojim primjerom trebamo pokazati praksu islama, odnosno ono čemu nas uči Allah dž.š. i Poslanik s.a.w.s., te na taj način uzvisiti islam, pokazati i svojim primjerom pozvati druge univerzalnoj istini i pravim vrijednostima.
Kada su ashabi prošli prvu i drugu fazu (odgoj i sticanje znanja), uslijedila je treća faza, a to je rad i požrtvovanost. Da bi ispravno radili, potrebna je prava podloga, a to je upravo odgoj i znanje. Kada govorimo o radu i požrtvovanosti, potrebno je spomenuti Ebu Bekra r.a., koji je imao vrlo jak iman i želju, te je na samom početku Objave, za 7 dana, uspio u islam pozvati 6-7 ljudi, i to ljudi kojima je kasnije obećan Džennet. Zatim, primjer Mus’aba ibn Umejra r.a. koji je imao veliko bogatstvo, ali je spremno i sa velikom željom odlučio krenuti u Medinu da bi pozivao u islam, nakon što ga je Poslanik s.a.w.s pozvao. On je uspio pozvati u islam 8000 ljudi, a sve je to bilo s iskrenim namjerama, odlučno i blago, jer kao što znamo – “Nema prisile u vjeri.” Mus’ab ibn Umejr poginuo je u bici na Uhudu, u 20-toj godini života, a svo bogatstvo dao je za islam, te mu nakon smrti nije ostalo imetka ni za ćefine.
Na kraju predavanja, predavač je spomenuo predaju u kojoj Bilal r.a. govori o ogromnoj milosti Allaha dž.š., koji na pravi put upućuje onoga koga hoće, te da su njegova milost i uputa neizmjerne blagodati, na kojima treba biti zahvalan. Jedno od imena Allaha dž.š. je i Er-Rezak – onaj koji daje (dijeli) nafaku, a iz hadisa Muhammeda s.a.w.s. znamo da Allah dž.š. daje dunjaluk onome koga voli i koga ne voli, a vjeru daje onome koga voli. U skladu sa temom predavanja, savjet i po(r)uka svima nama trebala bi biti da se konstantno trebamo truditi, odgajati i učiti pravim vrijednostima, što više tražiti znanje, koristite se njime i primjenjivati naučeno, te na kraju raditi, djelovati, jer je najgore što dobar i pametan čovjek može uraditi – ništa. To znači da ne smijemo biti pasivni i nemarni, nego da se trebamo organizovati i aktivirati kako bismo bili korisni sebi, porodici, zajednici i društvu. Poseban akcenat treba staviti na organizovanost, sistem i red, jer je manja, a organizovana grupa, bolja i jača od puno veće, a neorganizovane grupe. Preispitujmo se, mijenjajmo sebe kako bi bili primjer i utjecali na druge, te se družimo zbog razmjene znanja i stavova. U skladu s tim, pozivamo Vas da nam se pridružite na narednim predavanjima – svakog utorka u Morića Hanu, poslije akšam namaza.